Kreni na put...


„ - Kreni na put. Kud bilo. Kući, u Johovac, promijeni kraj, ljude, nebo. Vrijeme je kosidbe. Zasuči rukave, stani među kosce, oznoj se, umori.
- Tužno je sad kod moje kuće.
- Onda, hajde sa mnom. Spremam se na put, do Save. Konačićemo u hanovima, među buhama, ili pod bukvama, proputovaćemo pola Bosne, preći ćemo i u Austriju, ako hoćeš.
- Ti misliš da je putovanje svakome zadovoljstvo, kao tebi. Čak i lijek. Taknuo sam u pravo mjesto i žica je zabrujala.
- Svakome bi trebalo odrediti da putuje, s vremenom na vrijeme - rekao je, paleći se.  Čak i više:  da nikad ne zastane duže nego što je neophodno. Čovjek nije drvo, i  vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto, čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne,  i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi  će zaposjesti  njegov osvojeni  prostor, i on će počinjati  iznova. Ukopavanje je pravi početak  starenja,  jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni  mjesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smiješiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad, stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože mijenjamo. I opet se vraćamo, smireni, utješljivo prevareni...
- Zato ti neprestano odlaziš?  Da sačuvaš privid slobode? Znači li to da slobode nema?
- Ima i nema. Ja se krećem u krugu, odlazim i vraćam se. Slobodan i vezan.
- Onda, treba li da idem ili da ostanem? Jer je svejedno, izgleda. Ako sam vezan,nisam slobodan. A ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?
- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji  čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da podješ, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš. Onda, spremi se na put. „

Meša Selimović  „Dervis i smrt“
 Odrednica mog karaktera :  večita potreba za tumaranjem

Pored ostalih bitnih ciljeva čije sam ostvarenje zacrtala sebi kao najvažniji cilj (cilj -ostvarenje ostalih ciljeva :) do kraja svog ograničenog života jedan se provlači kroz sve ostale - otkrivanje novog, neistaženog dela života hodanjem, letenjem, ronjenjem...tumaranjem.  
Sva moja dosadašnja putovanja rezultat su mojih želja iz prošlosti (svesnih ili nesvesnih).  Taj nesvesni deo mene, želja za stalnim pokretom  pratio me je od kada sam napravila prvi mali korak (ne tako veliki za čovečanstvo ali za mene značajan :) Vremenom sam shvatila da je potrebna hrabrost napustiti sigurnu obalu ali jedino na taj način možemo otkriti more novih saznanja.  Hrabrost i odricanje od sigurnosti. Brod je siguran u luci ali to nije razlog njegovog postojanja. Kada ostanemo bez sigurnosti otvaraju nam se nove mogućnosti. Život nikada ne ulazi u slepu ulicu, nikada ne stagnira, jer je svaki trenutak uvek svež, nov i pun mogućnosti. 

Kao dete zatvarala sam oči, vrtela globus i prstom ga zaustavljala maštajući o predelima na koju mi je prst ukazivao.  Tada vođena tek svojom radoznalošću nisam znala ono što sam kasnije naučila : da novo mesto koje posetimo nikad nije samo slika mesta, nove kulture, ljudi to je bogatstvo za još jedan novi način gledanja na svet.  Bogatstvo koje sam stekla tumarajući po svetu nije materijano. To su životne lekcije koje ispunjavaju dušu toplinom i čine život vrednim sećanja. Na svakom mestu na kom sam bila saznala sam nešto o drugima a najviše o sebi i shvatila da je pokret kroz promenu večiti pokretač razvoja naše ličnosti. 

Probudite se i počnite da sanjajte. Usmerite svoje misli ka onom što želite i život će vam ubrzo krenuti tim putem.
Ja želim da putujem...Uz sve što radim želim prelaziti puteve kojima nisam prošla, želim brisati granice uživajući u razlikama, želim udahnuti svet kako bih osetila kako cela Zemlja diše.

Pisanje ovog bloga proisteklo je iz moje želje da probudim ovu svest  kod svih vas i da kroz svoje opise i doživljaje putovanja kroz sliku i reč, pokrenem tu želju. Da sačuvam pisanu uspomenu i podelim je sa drugima. Dok čitate svaki od mojih tekstova budite tamo u mislima... Krenite i stićićete me a onda ćemo zajedno nastaviti putevima novih neosvojenih predela.

Budite radoznalo budni čak i kad sanjate, i pomalo sanjivi čak i kad ste budni. Tek da skratite taj jaz između jave i sna. Sve što vam se dogodi u tom čarobnom komadu života, može se kasnije pretvoriti u vatromet a svi znamo koliko on ume da bude čaroban i sa koje daljine može da se vidi. Velike stvari počinju od malih početaka koja počnu na vreme. Zato krenite...


Singapur - Lavlji Grad





“The human being is an unequal creature. That is a fact. And we start off with the proposition. All the great religions, all the great movements, all the great political ideology, say let us make the human being as equal as possible. In fact, he is not equal, never will be.” Lee Kuan Yew



T2 planeta

Otvorila su se vrata. Ljubazno doviđenja i jos prijatnije dobar dan. Oči širom otvorene ali kao da sanjaju. Prvi utisak : zaslužene reči hvale. Zeleno! Oči ne mogu da se naviknu na  tu boju tamo gde je ne očekuju. Tasmanijska džinovska paprat za koju kažu da je verovatno preživela eru dinosaurusa prvi je predstavnik svoje boje koji nas je dočekao nedaleko od ulaza u ovaj nesvakidašnji svet. Seli smo da odmorimo na ovoj „T2 planeti“ pored jezerceta sa šarenim malim „bićima“ koji plivajući stvaraju dugu. „Koi grad“ na ovoj maloj planeti predstavlja nam se  a njegovi prestavnici nacionalna riba Japana. Jos nismo shvatili gde smo...Tasmanija, Japan ili negde između? Prelazimo mostić preko vode i nastavljamo dalje. Hodamo obuveni a mogli bismo i bosi. Besprekorna čistoća. Kao da ovim putem nije prošlo 42,038,777 ljudi za 365 dana. Eksplozija vatrometa. Malo neuobičajenog...na zemlji...vatromet boja...zastajemo u bašti orhideja. Posmatramo vrste, ne razumemo se baš mnogo ali oči razumeju bogatstvo boja i magiju prirode. Kako je genijalno u tome uživati OVDE. Pažnju nam privlači „gđica“ Vanda Mis Joakim. Lepa je ali ne priča. Predstavlja se svojom lepotom kao nacionalni cvet SINGAPURA i želi nam dobrodošlicu u „Lavlji grad“.
Posle 12h leta iz Atine – „Dobrodošli na Changi aerodrom - dobrodošli u Singapur!".


Kroz grad u gradu putevima zmaja koji (ne)spava

Međunarodni aerodrom Čangi (Changi) u Singapuru zauzima vodeće mesto na listi najboljih vazdušnih luka na svetu. Prosto poželite da se na njemu zadržite a i da se zapitate kakav je tek ovaj čudesni grad-država ako im je ovakva „dobrodošlica“.  Ovo mesto budi vaša čula, u kom god delu da se nalazite možete se opustiti i uživati. Bilo da je to u bašti orhideja, na masaži, u bioskopu, u basti kaktusa, oazi leptirova, spa centru, na bazenu, u šopingu... Koliko god da ga hvalite nećete preterati jer zaslužuje sve sto se o njemu pohvalno priča (da to je sve  priča samo o aerodromu jer u grad još nismo zakoračili). Grad u gradu.
Pokupili smo kofere i uputili se ka metrou, jer je to najbrži i najjeftiniji način da se stigne do grada. Snalaženje na aerodromu Changi je vrlo jednostavno, malo se čudite malo pratite putokaze i došli ste gde ste hteli. Uostalom gde god da dođete biće vam lepo pa čak i u metrou.  Metro stanica je savršeno čista i sve savršeno funkcioniše. Liči na metro u Beogradu ali 2100god.  ;) Brzo je stigla kompozicija sa kojom smo išli dve stanice, pa zatim prešli u drugu. Sve izgleda potpuno novo. Na LCD ekranima možete pratiti kretanje. Vagon polu prazan niko ne stoji. Tišina. Osećam se kao da sam u utrobi nekog čeličnog zmaja koji leti velikom brzinom. Tiho je. Kroz prozor se menjaju slike - unutra vreme stoji. Mir. U jednom trenutku postajemo svesni da smo jedini budni. Svi spavaju! Neki se vraćaju sa posla neki iz provoda, rano je jutro 6sati shvatamo i odlučujemo da ćemo cela dva dana koja ćemo provesti u ovom gradu provesti budni – spavaćemo na našoj sledećoj destinaciji. I tako je počela naša dvodnevna avantura - dok svi spavaju naše oči su širom otvorene.

Kroz Indiju do NYC

Grad se može trčeći obići za dva dana, ali se obilazak može raširiti i na 10 dana jer je sadržaj koji on nudi zaista raznovrstan. Za sve što smo mi želeli da obiđemo ni dve nedelje a kamoli dva dana nam nisu bila dovoljna.
Little India naša konačna destinacija, prva tog jutra. Odlazimo do hotela da ostavimo stvari i da bez odmora uplovimo u novi dan.
Kvart Little India u prevodu Mala Indija je jedan od najživopisnijih u Singapuru. Da mi se učinilo da vidim „svetu životinju“ na ulicu pomislila bih da sam u Indiji. Male i uske uličice nisu bas čiste kao drugi delovi grada ali s obzirom da su po njima postavljeni tanjirići sa različitom hranom i biljkama sa upaljenim svećama i čudnim mirisima (kao deo verskog rituala) delovali su zanimljivo pa smo zanemarili odsustvo besprekorne čistoće. 


Pažnju nam odvlači prva arhitektonski neobična zgrada...posmatramo, proučavamo...ne pada nam na pamet sta bi mogla biti...jedan od tržnih centara pomislismo i odlučismo da se popnemo lifton na njen vrh...Ispred lifta gužva, puno mladih ljudi obučenih u čudne uniforme...FAKULTET shvatismo i tutanj dok još nismo "provaljeni"! Ko još obilazi fakultete? Prva ispala – pih ko jos pravi tako moderne fakultetske zgrade :P


Svaka zgrada interesantna je na svoj način...puno različitih stilova...Ne morate biti arhitekta da biste se divili skladu i ukusu. Imate utisak savršene uređenosti kao da je svaka zgrada postavljena baš tamo gde joj je mesto. 
Krećemo se ka centru grada prolazeći pored hramova ispred kojih ljudi pale stapiće umesto sveća...raznolikost ljudskih lica svuda oko nas...
Prelazimo ulicu „pažljivo“ kažu strogi su im zakoni. Na ulici teško da se može primetiti auto stariji od 10god. Bez buke u gužvi imate osećaj kao da se pritisnuli dugme „mute“ na daljinskom dok na TV-u gledate film o saobraćaju u ovom gradu.
Dolazimo do najveće fontane na svetu koja je napravljena 1997. godine od bronze, a koštala je oko 6 milijuna dolara. Odlučujemo da uđemo unutra i pogledamo izbliza. Ogromna bronzana skalamerija ništa posebno. Uveravaju nas da obilazak nekoliko krugova oko nje donosi sreću (ma važi). Grupa kineskih turista ispred nas kao po naređenju kruži oko konstrukcije u kojoj nije puštena voda (inače postoji određeno vreme kada se izvodi šou, koje mi nismo "uboli"). Pored nas fotograf slika, slika se blututom prenosi do štampača na izlasku pa vam po obilasku poslednjeg kruga već nude gotove slike - da kupite naravno. Kakva organizovanost i savršena iskorišćenost svake turističke atrakcije.
Prošli smo pored Clark Quay dela grada uz singapursku reku u kom su smešteni u nizu kafici i restorani. Pored reke ljudi šetaju, prisustvujemo prizoru modernog azijskog venčanja, odmaramo u parku sa pogledom na reku, sve je tako pozitivno, dinamično ali u isto vreme i mirno, čarobno...
Iz jednog parka produžavamo do drugog - Merlion parka gde je postavljena statua Lava - simbola Singapura. Inače lav simbolizuje hrabrost, snagu i izuzetnost, kao i istrajnost u suočavanju sa novim izazovima a grad je nazvan po ovoj životinji po legendi iz 13 veka koja prepričava događaj kada je palembanški princ stigao na ostrvo gde ga je dočekala čudna životinja koju on opisuje kao lava. Princ je istisnuo dotadašnjeg malajskog vladara i nazvao svoje kraljevstvo Lavlji grad.  Čudna nije životinja već sama legenda jer u ovom delu sveta lavova nema.
Zbog okolnih oblakodera i same statue osećamo se tako mali. Kao "mravi (mali) u travi" na koje je neko prosuo kofu vode. Kao iz pune kofe izručio se pljusak na nas...iznenadan, jak i kratak...Trčimo i već smo u "Sidneju" mokri do gole kože. Ispred nas ogromno zdanje -pandam Sidnejskoj operi - Esplanade. Malo čudnog oblika podseća na presečen durian inače poznato azijsko voće fantastičnog ukusa ali s obzirom da njegov užasno neprijatan miris koji se daleko „čuje“ zabranjen je na javnim mestima.


Osušeni, siti i veseli uživajući u Starbuck kafi nastavljamo ka Marina Bay odakle se pruža predivan pogled na grad, posebno ako se popnete na točak visok 150m. Singapore Flyer, krug koji vam za pola sata okrene pamet ;) Ispred nas "Njujork" ispod nas jure bolidi Formule 1 - noć je....Novi deo grada zaista podseća  na Njujork gde sam prvi put doživela osećaj „mali u travi“ a ovde reprizu, pomislih. Moderan poslovni deo grada sa višespratnicama kao simbolom ekonomske moći, ljudi u odelima  iz svih delova sveta....drugi svet...kao da malopre nismo bili u "Indiji"..tako blizu a tako drugačije. Preko puta kolonijalni kvart sa zgradom Parlamenta, Skupštinom grada.. Fantastična panorama - spoj kolonijalnog tzv starog i modernog stila. "Bzzz..." proleće bolid ali u našim mislima..da, tačno ispod nas kao i na ulicama celog grada jurcaju bolidi u trci Formule 1 svake godine i to u noćnoj pa se najbolji deo staze vidi upravo iz ovog točka.
Silazimo sa točka ali nam se u glavi vrti. Dan prolazi, umor nas mimoilazi, puni entuzijazma gledamo na mapu...šta je sledeće?


Talas jučerašnjice zapljusnuo je današnjicu

Šetamo kroz panoramu sa točka, posmatramo sve izbliza, "mašemo" Stemfordu Reflsu, osnivaču grada Singapura, tačnije njegovoj statui koja je napravljena na mestu gde se on prvi put iskrcao na tlo tadašnjeg ribarskog mestašca. Zanimljiv deo grada.. (a koji to nije?) Spoj engleske prefinjenosti i  tropske vreline....
Pada mrak....Pošto smo odlučili da ne spavamo (uopšte) vraćamo se u Indijsku četvrt ...puno malih radnji, gužva na ulicama iako je ponoć blizu...odlazimo u ogroman "Mustafa" tržni centar koji radi 24h i tu provodimo deo noći. "Mustafa" je inače jedna od atrakcija singapurskog šopinga  koji luduje dok ostatak Singapura spava. Nije luksuzan kao ostali tržni centri ali u njemu se može naći bukvalno sve, od igle do lokomotive - sve po nižim cenama i sa cenkanjem kao pratećim neizbežnim delom kupovine.
Dolazimo u hotel skoro pred jutro, tuširamo se presvlačimo malčice odmaramo, doručkujemo uz kaficu spremni za još jedan dan "u oblacima". Još ne možemo srediti utiske jer se svakog trenutka pojavljuje neki novi. Nismo ni osetili plimu novog dana jer se  talas jučerašnjice neprimetno ušunjao u današnjicu. 
Carpe diem izlazimo u još jedan singapurski dan.

Dan za kuliranje – pravac Sentosa- nekadašnja engleska vojna baza na samom jugu a danas predivno odmaralšte sa peščanim plažama i zabavnim parkom. Treba nam malo odmora pod palmom.  Žičarom prelećemo luku čudeći se veličini brodova ispod nas. Prolazimo pored Singapurskog Gaudija, šetališta mozaika inspirisanog Gaudijem, pa zatim pored još jednog 37 m visokog  lava, penjemo se na Tiger Sky Tower na 131m i uživamo u panorami Sentose i južnog dela Singapura. Još jedan prelep pogled na grad sa visine. Prolazimo pored Fort Siloso istorijskog muzeja iz drugog svetskog rata i opet se penjemo žičarom da bismo se spustili u malom nemotorizovanom prevoznom sredstvu na tri točka u kom imate samo volan i kočnicu za upravljanje. Juhuuu trkaaaa po krivinama stazom od 1.5km. Wau bravo za Skyline Luge hoćemo još (drugi put ću sigurno pobediti :) Sa jednog prevoznog sredstva na drugi - Eco avantura u prvom azijskom parku Segway dvokolica -  specijalno dizajniranih ekoloških vozila na dva točka sa električnim pogonom (slično trotinetu), kojim upravljamo pomerajući upravljač i naginjući se ka željenom pravcu sami kontrolišući brzinu koja se može razviti i do 20km/h. Sve što ima reč avantura u sebi prihvata se bez razmišljanja :) Ova avantura podrazumevala je trku kroz šumu krivudavim zemljanim putanjama..Brzina me je ponela pa umalo da iz preterane ljubavi prema prirodi "poljubim" drvo koje mi se "našlo na putu". Nisam pobedila ali sam stigla čitava na cilj :). 
Posle obilaska Parka ptica, Bašte leptira i Carstva insekata došlo je vreme za opuštanje. Ostatak dana proveli smo uživajući na čarovnoj plaži (jedoj od mnogih) na najjužnijoj tački kontinentalne Azije.Otplivali smo do malog pustog ostrva prepunog palmi. Našli smo mesto iz sna. Na njemu nije bilo nikoga, što je  razumu otežavalo da shvati da nije u snu. Nismo se štipali ali smo pri povratku došli sebi. Obezbeđenje nas je dočekalo na izlasku sa kompleksa. Pisalo je da je zbog okolnih radova pristup na to ostrvce zabranjen. Kazna u najavi, pomislih. Kulturno su nam otvorili vrata  i maltene izvinjavajući se što to nije bilo adekvatno obeleženo propustili do druge plaže. Da li smo znali ili ne da je pristup zabranjen i pre nego što smo kročili na ostrvu ostaje tajna, uglavnom smo razmenili osmehe sa čuvarima našeg sna.
Probali smo još neke od  azijskih specijaliteta pa opušteni i puni sunčeve energije krenuli dalje. 
Tužni što napuštamo ovaj mali raj vratismo se u grad. Metro nas vodi u srce planete "Shoping".

Jedini Tržni centar na svetu koji ima stolicu u UN

Orčard roud (Orchard Road) – ulica koja se teško može zaobići u obilasku grada. To je svakako najveća ulica za šoping koju sam ja ikad videla. Ulica je miks šoping molova, hotela i ambasada u isto vreme. Iako nismo hteli da izgubimo dosta vremena ovde, sam pokušaj obilaska dela ulice i „utrčavanje“ u par molova koštao nas je trećinu dana. Cene nisu bas povoljne koliko sam u trku mogla da primetim. Ali ukoliko znate šta tražite, bilo da je u pitanju visoko brendirani deo garderobe ili komad tehnike, sa fokusom na to i cenkanjem možda i možete izvući povoljnu cenu. Singapur je poznat po tax free režimu ali je problem što je prodavcima ostavljena velika sloboda oko formiranja cene pa ukoliko se ne cenkate ne može znati koja je realna cena po kojoj bi vam to što tražite prodali. Najbolje je da dođete sa odličnim predznanjem šta koliko košta i budete oprezni jer iako imate garanciju ne verujem da će vam se isplatiit da predjete toliko dalek put zbog nje. Jedino razočaranje predstavlja činjenica da vlasti dozvoljavaju pogađanje oko cena prilikom kupovine tehničke robe po kojoj je Singapur širom sveta poznat. O ne Egipat again! Hladnokrvno lice prodavca i njegova staloženost suprotnost čista.
Noć se spustila na grad. Prodavnice se zatvaraju i mi pravimo poslednje noćne korake po ovom gradu ove godine. Put nas vraća ka našem hotelu . Pakovanje i ukrcavanje na sledeći let koji nas vodi još južnije.

Dizniled sa smrtnom kaznom

Uređenost grada rezultat je mera sankcija koje se svakodnevno sprovode pa je stoga Singapur prepoznatljiv još po jednom nadimku - Diznilend sa smtnom kaznom. Ovde ćete se susreti za najneobičnijim kaznama. Npr prodaja žvaka je bila zabranjena pa su je kasnije dozvolili ali isključivo u apotekama uz l.k. stoga je i dalje ostala zabrana bacanja žvake, kao i  pikavaca na ulici za koju je predviđena kazna novčana plus nedelju dana čišćenja ulice.. Zatim prelazak van pešačkog - mesec dana rada,  kazna za nepuštanje vode u WCu, za prekoracenje vize predviđena je kazna šibanja a za trgovinu drogom vešanjeDrakoske mere za narušavanje čistoće javnog reda i mira sastavni su deo života u ovom gradu pa vi sami birate kako ćete živeti.

Feng Shui kao način života

Feng Shui je osnov svega. To možete primetiti čim izađete iz aviona i zakoračite na aerodromsko tlo. Svaki deo prostora (unutrašnjeg ili spoljašnjeg ) uređen je tako da prija i oku i osećaju. Svaka prostorija hotel, kvart, park odiše chi energijom pa gledajući sa velikog singapurskog točka panoramu grada stiče se utisak da je ceo grad jedan vešt feng shui projekat. Unutar javnih objekata često ćete naiči na zelene oaze, mala jezera sa ukrasnim ribama, fontane  sa klupicama za odmor na kojima možete provesti vremena koliko želite ili koliko vam je potrebno da upijete pozitivnu energiju iz vašeg okruženja. Kao što postoje solarni punjači za električne uređaje na javnim mestima tako i ta mesta dopunjavaju naše telo pozitivnom energijom. 
Za one koji ne znaju feng shui je stara kineska disciplina uređenja prostora koja obećava uspeh u ljubavi, karijeri, bogatstvo i dobro zdravlje ako se držite nekih njenih principa. U Singapuru ljudi shvataju tu veštinu veoma ozbiljno pa se čak i velike korporacije obraćaju ekspertima za feng shui za planiranje poslovne strategije kao i za unutrašnju dekoraciju poslovnog prostora.
_________________________________________________________________

Kad kažem Singapur pomislim na:

There is society, where none intrudes,
By the deep sea, and music in its roar:
I love not man the less, but Nature more,
Let us permit nature to have her way.  
She understands her business better than we do.  
(Michel de Montaigne)

- Spoj prirode i gradskog načina života - priroda u gradu ili grad u prirodi?
- Čistoću: Najčistiji grad na svetu! 
Harmoniju: Na malom prostoru skladno žive razni narodi  sa najmanjom stopom kriminala. Knjiški primer utopijske vrste multikulturalizma.

 "Singapore is a pluralistic society with people having different tastes, values and beliefs. Rather than shaping our public spaces based on the lowest common denominator of our diversity, it is better to develop Singapore such that there is a space for all."
- Trgovinu: Ne prozvodi ništa a u njemu možete naći svašta. Jedna od najvećih luka na svetu gde svakih 5min uplovljava jedan prekookeanski teretni brod. Pored Hong Konga, Južne Koreje i Tajvana, Singapur je jedan od Četiri Azijska Tigra i četvrta je najveća devizna berza na svetu posle Londona, Njujorka i Tokija.
- Grad je MULTI u svakom pogledu: multifunkcionalan, (bankarski centar Azije, najbolji azijski aerodrom, druga pomorska luka Azije, veliki trgovonski centar...), multikulturan ali tako da se u njemu kulture dopunjavaju a ne sukobljavaju, multinacionalan....
Jednom rečju....
UNIKATAN u svakom pogledu!
_________________________________________________________________
Ugledasmo naš let na velikom ekranu i krenusmo ka Terminalu 3, sa koga poleće avion za ostrvo Bali. Videli smo uglavnom sve što smo želeli za ovo kratko vreme. Možda nam je malčice žao što nismo stigli da obiđemo najveći zoo vrt na otvorenom sa ponoćnim safarijem kada oko vas slobodne šetaju kojekave živuljke. Kažu da je jedan od najlepših ali s obzirom da u ovom gradu možete pronaći mnogo toga sa prefiksom NAJ teško da se sve može sagledati u jednom dahu. Razlog više da dođemo ponovo. Polećemo...naručujem koktel Singapore Sling i opraštam se sa Singapurom.  Već smo u avionu zaspali, nastavljajući spavanje u hotelu na Baliju (koje je bilo naša sledeća destinacija) dok nas menadžer hotela nije probudio zabrinut za naše zdravlje posle skoro 20h spavanja. " Došao sam da proverim da li ste dobro pošto vas nismo videli skoro ceo dan", uz prijatan osmeh probudio nas je glas menadžera. Nismo se pravdali samo smo rekli da dolazimo iz Singapura :)