Planinski ples

"Skiing is a dance, and the mountain always leads."

Daleko je Japan

Zavejan Beograd februar 2012, vanredna situacija kao opravdanje za nespremnost i neorganizovanost. Čitam tekst "Kad Japanci čiste sneg" i pitam se hoćemo li ikad biti barem u pola kao oni? Japanci mi daleko pa i Slovenci mogu poslužiti kao dobar primer. Blizu samo po kilometrima i jeziku a u svemu ostalom daleko. Odlazimo iz ravnice u planinsku idilu. Čini nam se da su počistili i previše snega pa nam izgleda kao da ga u Beogradu ima više. Iako nas prati snežna oluja mi ne čekamo da ona prođe već idemo da "zaplešemo na snegu".



Ples kao umetnost života

Volim...ples na kiši, u vodi, u oblacima a odnevdano i na snegu. Pre tri godine imala sam "prvi čas plesa sa planinskim vrhom". Iako obojeni u ljubičasto (po boji mojih modrica) moji prvi koraci  bili su na neki čudan način uzbudljivi. Priroda te zaista vodi i kao da te kroz učenje koraka iskušava, testira tvoju izdržljivost  i upornost. A kada te oformi prema svom ukusu i nauči, onda ti daruje prelep osećaj harmonije i sjedinjenja sa njom.
Ja još "uzimam dopunske časove" jer sam daleko od diplome igrača ali počinjem da osećam nagoveštaj pomenutog osećaja.



Dobrodošli na Krvavec i u Terme Snovik (ekosvet termalnih užitkov)!


Ovogodišnji "čas plesa" u snegom okupanoj prirodi bio je na Krvavecu, planini u Kamniško-Savinjskim Alpima tj. skijalištu najbližom Ljubljani (25km). Iako nisam neki stručnjak u oceni skijališta , Krvavec po mom mišljenju spada u ski centre idealne za ski vikende (ako živite u blizini naravno). Lepo je sređen (staze su "upeglane") i dobro funkcioniše ali su staze kratke i crvene pa ako ste došli da učite nedostajaće vam više plavih. Inače  nadmorska visina skijališta je od 1.450m do 1.971m i samo 30km su uređene staze od čega su lake 7km (plave), staze srednje težine (crvene) 15km i teške (crne) 7km. Naš vikend je bio "produžen" (5 dana), uzbudljiv i relaksirajući. Ako se izuzme "skijanje" u (SKI)busu u kom smo provodili 1h dnevno jer nam je toliko trebalo da odemo do skijališta i nazad vikend je bio lepo osmišljen. Opuštena atmosfera Terma Snovik (u kojim smo bili smešteni) bojila je završetak dana vodenim bojama. Napokon topao bazen plavetnilo u kontrastu sa  belilom koje dopire kroz staklo koje nas deli od spoljašnje hladnoće. Moralo je nesto da se žrtvuje...1h smaranja u busu zarad 5sati opuštanja u spa centru. Kompleks Termi je skroz u eko fazonu u skladu sa najnovijim eko standardima i merama štednje. Sve ja to poštujem izuzev hladnih soba kao dobrodošlice. Ali OK preživeli smo..:)

Whoo Hoo

Iako preferiram laganije plesove ove zime sam igrala rock 'nroll. Posle duže pauze popela sam se na vrh i inspirisana prvim uzvikom zadovoljstva Whoo Hoo pustila pesmu Song 2 (Blur) da me vodi (http://www.youtube.com/watch?v=Wc18xt5wQnk&feature=related ) prepustajući se osećaju. 
Uh divno je opet vratiti se zaboravljenom osećaju.









S vremena na vreme 

Kao što smo se mi igrali sa planinom vreme se igralo sa nama. Tako da smo imali: proleće -gde smo strahujući da će se sneg istopiti skraćivali ionako duge odmore na snegu gde smo leškareći upijali sunčeve zrake, vetrovito ludilo - gde je i ski lift "odustao od penjanja" pa smo jedva i skijali, i stanje iz pesme "Magla svudamagla oko nas iz daljine jedva čujno dopire "ičiji" glas." Taj prizor je bio nestvaran. Surovost planine, opšte belilo, oči ne razlikuju boje, gubitak orijentacije...i..."kolut unapred" :P Jedini moj slavni pad ove sezone! Pa dobro...mogla bih se opravdati...vanrednom situacijom ;) 



Kad misao luta

Dok sam se vozala žičarama često sam razmišljla o temama inspirisanim onim što vidim. Neverovatno je koliko je čovek uložio truda da se približi prirodi i uživa u njoj. Zaronio je u dubinu, prošao kroz oblake, i naučio kako najlakše da se spusti naizgled neprohodnim stazama. I sve to da bih što više uživao u njoj. Ti putevi su ispunjeni trenucima koji vas ostavljaju bez daha. Kada zastanete na litici i pogledate ka snežnim vrhovima kroz oblake, udahnete i zatvorite oči, slušajući samo vetar, osećate se nestvarno ispunjeni. Taj osećaj je jako teško opisati jer ga najbolje opisuje iskustvo. 



U jednom od onih užasno vetrovitih dana kada ni Jeti ne izlazi iz pećine jer samo vetar diriguje šumom, setila sam se Christopher McCandless-a (iz filma snimljenog po istinitom događaju  koji je ostavio snažan utisak na mene "Into the wild" http://www.imdb.com/title/tt0758758/), dok sam sa vidikovca najvišeg vrha posmatrala tu savršenu mirnoću hladnog i surovog.  Kako je  prava umetnost preživeti ovde zimu - pomislih. 

„Postoji radost u besputnim šumama
Postoji ushićenje na samotnom žalu
Postoji društvo, gdje niko ne uznemirava
Uz duboko more, snijeg i glazbu u svom huku
Ne volim čovjeka manje, ali Prirodu volim više..." (Lord Byron)


Još jedan "čas plesa sa prirodom" je gotov...idemo dalje...Gde nas vodi sledeći korak?

Kreni na put...


„ - Kreni na put. Kud bilo. Kući, u Johovac, promijeni kraj, ljude, nebo. Vrijeme je kosidbe. Zasuči rukave, stani među kosce, oznoj se, umori.
- Tužno je sad kod moje kuće.
- Onda, hajde sa mnom. Spremam se na put, do Save. Konačićemo u hanovima, među buhama, ili pod bukvama, proputovaćemo pola Bosne, preći ćemo i u Austriju, ako hoćeš.
- Ti misliš da je putovanje svakome zadovoljstvo, kao tebi. Čak i lijek. Taknuo sam u pravo mjesto i žica je zabrujala.
- Svakome bi trebalo odrediti da putuje, s vremenom na vrijeme - rekao je, paleći se.  Čak i više:  da nikad ne zastane duže nego što je neophodno. Čovjek nije drvo, i  vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto, čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne,  i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi  će zaposjesti  njegov osvojeni  prostor, i on će počinjati  iznova. Ukopavanje je pravi početak  starenja,  jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni  mjesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smiješiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad, stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože mijenjamo. I opet se vraćamo, smireni, utješljivo prevareni...
- Zato ti neprestano odlaziš?  Da sačuvaš privid slobode? Znači li to da slobode nema?
- Ima i nema. Ja se krećem u krugu, odlazim i vraćam se. Slobodan i vezan.
- Onda, treba li da idem ili da ostanem? Jer je svejedno, izgleda. Ako sam vezan,nisam slobodan. A ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?
- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji  čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da podješ, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš. Onda, spremi se na put. „

Meša Selimović  „Dervis i smrt“
 Odrednica mog karaktera :  večita potreba za tumaranjem

Pored ostalih bitnih ciljeva čije sam ostvarenje zacrtala sebi kao najvažniji cilj (cilj -ostvarenje ostalih ciljeva :) do kraja svog ograničenog života jedan se provlači kroz sve ostale - otkrivanje novog, neistaženog dela života hodanjem, letenjem, ronjenjem...tumaranjem.  
Sva moja dosadašnja putovanja rezultat su mojih želja iz prošlosti (svesnih ili nesvesnih).  Taj nesvesni deo mene, želja za stalnim pokretom  pratio me je od kada sam napravila prvi mali korak (ne tako veliki za čovečanstvo ali za mene značajan :) Vremenom sam shvatila da je potrebna hrabrost napustiti sigurnu obalu ali jedino na taj način možemo otkriti more novih saznanja.  Hrabrost i odricanje od sigurnosti. Brod je siguran u luci ali to nije razlog njegovog postojanja. Kada ostanemo bez sigurnosti otvaraju nam se nove mogućnosti. Život nikada ne ulazi u slepu ulicu, nikada ne stagnira, jer je svaki trenutak uvek svež, nov i pun mogućnosti. 

Kao dete zatvarala sam oči, vrtela globus i prstom ga zaustavljala maštajući o predelima na koju mi je prst ukazivao.  Tada vođena tek svojom radoznalošću nisam znala ono što sam kasnije naučila : da novo mesto koje posetimo nikad nije samo slika mesta, nove kulture, ljudi to je bogatstvo za još jedan novi način gledanja na svet.  Bogatstvo koje sam stekla tumarajući po svetu nije materijano. To su životne lekcije koje ispunjavaju dušu toplinom i čine život vrednim sećanja. Na svakom mestu na kom sam bila saznala sam nešto o drugima a najviše o sebi i shvatila da je pokret kroz promenu večiti pokretač razvoja naše ličnosti. 

Probudite se i počnite da sanjajte. Usmerite svoje misli ka onom što želite i život će vam ubrzo krenuti tim putem.
Ja želim da putujem...Uz sve što radim želim prelaziti puteve kojima nisam prošla, želim brisati granice uživajući u razlikama, želim udahnuti svet kako bih osetila kako cela Zemlja diše.

Pisanje ovog bloga proisteklo je iz moje želje da probudim ovu svest  kod svih vas i da kroz svoje opise i doživljaje putovanja kroz sliku i reč, pokrenem tu želju. Da sačuvam pisanu uspomenu i podelim je sa drugima. Dok čitate svaki od mojih tekstova budite tamo u mislima... Krenite i stićićete me a onda ćemo zajedno nastaviti putevima novih neosvojenih predela.

Budite radoznalo budni čak i kad sanjate, i pomalo sanjivi čak i kad ste budni. Tek da skratite taj jaz između jave i sna. Sve što vam se dogodi u tom čarobnom komadu života, može se kasnije pretvoriti u vatromet a svi znamo koliko on ume da bude čaroban i sa koje daljine može da se vidi. Velike stvari počinju od malih početaka koja počnu na vreme. Zato krenite...


Singapur - Lavlji Grad





“The human being is an unequal creature. That is a fact. And we start off with the proposition. All the great religions, all the great movements, all the great political ideology, say let us make the human being as equal as possible. In fact, he is not equal, never will be.” Lee Kuan Yew



T2 planeta

Otvorila su se vrata. Ljubazno doviđenja i jos prijatnije dobar dan. Oči širom otvorene ali kao da sanjaju. Prvi utisak : zaslužene reči hvale. Zeleno! Oči ne mogu da se naviknu na  tu boju tamo gde je ne očekuju. Tasmanijska džinovska paprat za koju kažu da je verovatno preživela eru dinosaurusa prvi je predstavnik svoje boje koji nas je dočekao nedaleko od ulaza u ovaj nesvakidašnji svet. Seli smo da odmorimo na ovoj „T2 planeti“ pored jezerceta sa šarenim malim „bićima“ koji plivajući stvaraju dugu. „Koi grad“ na ovoj maloj planeti predstavlja nam se  a njegovi prestavnici nacionalna riba Japana. Jos nismo shvatili gde smo...Tasmanija, Japan ili negde između? Prelazimo mostić preko vode i nastavljamo dalje. Hodamo obuveni a mogli bismo i bosi. Besprekorna čistoća. Kao da ovim putem nije prošlo 42,038,777 ljudi za 365 dana. Eksplozija vatrometa. Malo neuobičajenog...na zemlji...vatromet boja...zastajemo u bašti orhideja. Posmatramo vrste, ne razumemo se baš mnogo ali oči razumeju bogatstvo boja i magiju prirode. Kako je genijalno u tome uživati OVDE. Pažnju nam privlači „gđica“ Vanda Mis Joakim. Lepa je ali ne priča. Predstavlja se svojom lepotom kao nacionalni cvet SINGAPURA i želi nam dobrodošlicu u „Lavlji grad“.
Posle 12h leta iz Atine – „Dobrodošli na Changi aerodrom - dobrodošli u Singapur!".


Kroz grad u gradu putevima zmaja koji (ne)spava

Međunarodni aerodrom Čangi (Changi) u Singapuru zauzima vodeće mesto na listi najboljih vazdušnih luka na svetu. Prosto poželite da se na njemu zadržite a i da se zapitate kakav je tek ovaj čudesni grad-država ako im je ovakva „dobrodošlica“.  Ovo mesto budi vaša čula, u kom god delu da se nalazite možete se opustiti i uživati. Bilo da je to u bašti orhideja, na masaži, u bioskopu, u basti kaktusa, oazi leptirova, spa centru, na bazenu, u šopingu... Koliko god da ga hvalite nećete preterati jer zaslužuje sve sto se o njemu pohvalno priča (da to je sve  priča samo o aerodromu jer u grad još nismo zakoračili). Grad u gradu.
Pokupili smo kofere i uputili se ka metrou, jer je to najbrži i najjeftiniji način da se stigne do grada. Snalaženje na aerodromu Changi je vrlo jednostavno, malo se čudite malo pratite putokaze i došli ste gde ste hteli. Uostalom gde god da dođete biće vam lepo pa čak i u metrou.  Metro stanica je savršeno čista i sve savršeno funkcioniše. Liči na metro u Beogradu ali 2100god.  ;) Brzo je stigla kompozicija sa kojom smo išli dve stanice, pa zatim prešli u drugu. Sve izgleda potpuno novo. Na LCD ekranima možete pratiti kretanje. Vagon polu prazan niko ne stoji. Tišina. Osećam se kao da sam u utrobi nekog čeličnog zmaja koji leti velikom brzinom. Tiho je. Kroz prozor se menjaju slike - unutra vreme stoji. Mir. U jednom trenutku postajemo svesni da smo jedini budni. Svi spavaju! Neki se vraćaju sa posla neki iz provoda, rano je jutro 6sati shvatamo i odlučujemo da ćemo cela dva dana koja ćemo provesti u ovom gradu provesti budni – spavaćemo na našoj sledećoj destinaciji. I tako je počela naša dvodnevna avantura - dok svi spavaju naše oči su širom otvorene.

Kroz Indiju do NYC

Grad se može trčeći obići za dva dana, ali se obilazak može raširiti i na 10 dana jer je sadržaj koji on nudi zaista raznovrstan. Za sve što smo mi želeli da obiđemo ni dve nedelje a kamoli dva dana nam nisu bila dovoljna.
Little India naša konačna destinacija, prva tog jutra. Odlazimo do hotela da ostavimo stvari i da bez odmora uplovimo u novi dan.
Kvart Little India u prevodu Mala Indija je jedan od najživopisnijih u Singapuru. Da mi se učinilo da vidim „svetu životinju“ na ulicu pomislila bih da sam u Indiji. Male i uske uličice nisu bas čiste kao drugi delovi grada ali s obzirom da su po njima postavljeni tanjirići sa različitom hranom i biljkama sa upaljenim svećama i čudnim mirisima (kao deo verskog rituala) delovali su zanimljivo pa smo zanemarili odsustvo besprekorne čistoće. 


Pažnju nam odvlači prva arhitektonski neobična zgrada...posmatramo, proučavamo...ne pada nam na pamet sta bi mogla biti...jedan od tržnih centara pomislismo i odlučismo da se popnemo lifton na njen vrh...Ispred lifta gužva, puno mladih ljudi obučenih u čudne uniforme...FAKULTET shvatismo i tutanj dok još nismo "provaljeni"! Ko još obilazi fakultete? Prva ispala – pih ko jos pravi tako moderne fakultetske zgrade :P


Svaka zgrada interesantna je na svoj način...puno različitih stilova...Ne morate biti arhitekta da biste se divili skladu i ukusu. Imate utisak savršene uređenosti kao da je svaka zgrada postavljena baš tamo gde joj je mesto. 
Krećemo se ka centru grada prolazeći pored hramova ispred kojih ljudi pale stapiće umesto sveća...raznolikost ljudskih lica svuda oko nas...
Prelazimo ulicu „pažljivo“ kažu strogi su im zakoni. Na ulici teško da se može primetiti auto stariji od 10god. Bez buke u gužvi imate osećaj kao da se pritisnuli dugme „mute“ na daljinskom dok na TV-u gledate film o saobraćaju u ovom gradu.
Dolazimo do najveće fontane na svetu koja je napravljena 1997. godine od bronze, a koštala je oko 6 milijuna dolara. Odlučujemo da uđemo unutra i pogledamo izbliza. Ogromna bronzana skalamerija ništa posebno. Uveravaju nas da obilazak nekoliko krugova oko nje donosi sreću (ma važi). Grupa kineskih turista ispred nas kao po naređenju kruži oko konstrukcije u kojoj nije puštena voda (inače postoji određeno vreme kada se izvodi šou, koje mi nismo "uboli"). Pored nas fotograf slika, slika se blututom prenosi do štampača na izlasku pa vam po obilasku poslednjeg kruga već nude gotove slike - da kupite naravno. Kakva organizovanost i savršena iskorišćenost svake turističke atrakcije.
Prošli smo pored Clark Quay dela grada uz singapursku reku u kom su smešteni u nizu kafici i restorani. Pored reke ljudi šetaju, prisustvujemo prizoru modernog azijskog venčanja, odmaramo u parku sa pogledom na reku, sve je tako pozitivno, dinamično ali u isto vreme i mirno, čarobno...
Iz jednog parka produžavamo do drugog - Merlion parka gde je postavljena statua Lava - simbola Singapura. Inače lav simbolizuje hrabrost, snagu i izuzetnost, kao i istrajnost u suočavanju sa novim izazovima a grad je nazvan po ovoj životinji po legendi iz 13 veka koja prepričava događaj kada je palembanški princ stigao na ostrvo gde ga je dočekala čudna životinja koju on opisuje kao lava. Princ je istisnuo dotadašnjeg malajskog vladara i nazvao svoje kraljevstvo Lavlji grad.  Čudna nije životinja već sama legenda jer u ovom delu sveta lavova nema.
Zbog okolnih oblakodera i same statue osećamo se tako mali. Kao "mravi (mali) u travi" na koje je neko prosuo kofu vode. Kao iz pune kofe izručio se pljusak na nas...iznenadan, jak i kratak...Trčimo i već smo u "Sidneju" mokri do gole kože. Ispred nas ogromno zdanje -pandam Sidnejskoj operi - Esplanade. Malo čudnog oblika podseća na presečen durian inače poznato azijsko voće fantastičnog ukusa ali s obzirom da njegov užasno neprijatan miris koji se daleko „čuje“ zabranjen je na javnim mestima.


Osušeni, siti i veseli uživajući u Starbuck kafi nastavljamo ka Marina Bay odakle se pruža predivan pogled na grad, posebno ako se popnete na točak visok 150m. Singapore Flyer, krug koji vam za pola sata okrene pamet ;) Ispred nas "Njujork" ispod nas jure bolidi Formule 1 - noć je....Novi deo grada zaista podseća  na Njujork gde sam prvi put doživela osećaj „mali u travi“ a ovde reprizu, pomislih. Moderan poslovni deo grada sa višespratnicama kao simbolom ekonomske moći, ljudi u odelima  iz svih delova sveta....drugi svet...kao da malopre nismo bili u "Indiji"..tako blizu a tako drugačije. Preko puta kolonijalni kvart sa zgradom Parlamenta, Skupštinom grada.. Fantastična panorama - spoj kolonijalnog tzv starog i modernog stila. "Bzzz..." proleće bolid ali u našim mislima..da, tačno ispod nas kao i na ulicama celog grada jurcaju bolidi u trci Formule 1 svake godine i to u noćnoj pa se najbolji deo staze vidi upravo iz ovog točka.
Silazimo sa točka ali nam se u glavi vrti. Dan prolazi, umor nas mimoilazi, puni entuzijazma gledamo na mapu...šta je sledeće?


Talas jučerašnjice zapljusnuo je današnjicu

Šetamo kroz panoramu sa točka, posmatramo sve izbliza, "mašemo" Stemfordu Reflsu, osnivaču grada Singapura, tačnije njegovoj statui koja je napravljena na mestu gde se on prvi put iskrcao na tlo tadašnjeg ribarskog mestašca. Zanimljiv deo grada.. (a koji to nije?) Spoj engleske prefinjenosti i  tropske vreline....
Pada mrak....Pošto smo odlučili da ne spavamo (uopšte) vraćamo se u Indijsku četvrt ...puno malih radnji, gužva na ulicama iako je ponoć blizu...odlazimo u ogroman "Mustafa" tržni centar koji radi 24h i tu provodimo deo noći. "Mustafa" je inače jedna od atrakcija singapurskog šopinga  koji luduje dok ostatak Singapura spava. Nije luksuzan kao ostali tržni centri ali u njemu se može naći bukvalno sve, od igle do lokomotive - sve po nižim cenama i sa cenkanjem kao pratećim neizbežnim delom kupovine.
Dolazimo u hotel skoro pred jutro, tuširamo se presvlačimo malčice odmaramo, doručkujemo uz kaficu spremni za još jedan dan "u oblacima". Još ne možemo srediti utiske jer se svakog trenutka pojavljuje neki novi. Nismo ni osetili plimu novog dana jer se  talas jučerašnjice neprimetno ušunjao u današnjicu. 
Carpe diem izlazimo u još jedan singapurski dan.

Dan za kuliranje – pravac Sentosa- nekadašnja engleska vojna baza na samom jugu a danas predivno odmaralšte sa peščanim plažama i zabavnim parkom. Treba nam malo odmora pod palmom.  Žičarom prelećemo luku čudeći se veličini brodova ispod nas. Prolazimo pored Singapurskog Gaudija, šetališta mozaika inspirisanog Gaudijem, pa zatim pored još jednog 37 m visokog  lava, penjemo se na Tiger Sky Tower na 131m i uživamo u panorami Sentose i južnog dela Singapura. Još jedan prelep pogled na grad sa visine. Prolazimo pored Fort Siloso istorijskog muzeja iz drugog svetskog rata i opet se penjemo žičarom da bismo se spustili u malom nemotorizovanom prevoznom sredstvu na tri točka u kom imate samo volan i kočnicu za upravljanje. Juhuuu trkaaaa po krivinama stazom od 1.5km. Wau bravo za Skyline Luge hoćemo još (drugi put ću sigurno pobediti :) Sa jednog prevoznog sredstva na drugi - Eco avantura u prvom azijskom parku Segway dvokolica -  specijalno dizajniranih ekoloških vozila na dva točka sa električnim pogonom (slično trotinetu), kojim upravljamo pomerajući upravljač i naginjući se ka željenom pravcu sami kontrolišući brzinu koja se može razviti i do 20km/h. Sve što ima reč avantura u sebi prihvata se bez razmišljanja :) Ova avantura podrazumevala je trku kroz šumu krivudavim zemljanim putanjama..Brzina me je ponela pa umalo da iz preterane ljubavi prema prirodi "poljubim" drvo koje mi se "našlo na putu". Nisam pobedila ali sam stigla čitava na cilj :). 
Posle obilaska Parka ptica, Bašte leptira i Carstva insekata došlo je vreme za opuštanje. Ostatak dana proveli smo uživajući na čarovnoj plaži (jedoj od mnogih) na najjužnijoj tački kontinentalne Azije.Otplivali smo do malog pustog ostrva prepunog palmi. Našli smo mesto iz sna. Na njemu nije bilo nikoga, što je  razumu otežavalo da shvati da nije u snu. Nismo se štipali ali smo pri povratku došli sebi. Obezbeđenje nas je dočekalo na izlasku sa kompleksa. Pisalo je da je zbog okolnih radova pristup na to ostrvce zabranjen. Kazna u najavi, pomislih. Kulturno su nam otvorili vrata  i maltene izvinjavajući se što to nije bilo adekvatno obeleženo propustili do druge plaže. Da li smo znali ili ne da je pristup zabranjen i pre nego što smo kročili na ostrvu ostaje tajna, uglavnom smo razmenili osmehe sa čuvarima našeg sna.
Probali smo još neke od  azijskih specijaliteta pa opušteni i puni sunčeve energije krenuli dalje. 
Tužni što napuštamo ovaj mali raj vratismo se u grad. Metro nas vodi u srce planete "Shoping".

Jedini Tržni centar na svetu koji ima stolicu u UN

Orčard roud (Orchard Road) – ulica koja se teško može zaobići u obilasku grada. To je svakako najveća ulica za šoping koju sam ja ikad videla. Ulica je miks šoping molova, hotela i ambasada u isto vreme. Iako nismo hteli da izgubimo dosta vremena ovde, sam pokušaj obilaska dela ulice i „utrčavanje“ u par molova koštao nas je trećinu dana. Cene nisu bas povoljne koliko sam u trku mogla da primetim. Ali ukoliko znate šta tražite, bilo da je u pitanju visoko brendirani deo garderobe ili komad tehnike, sa fokusom na to i cenkanjem možda i možete izvući povoljnu cenu. Singapur je poznat po tax free režimu ali je problem što je prodavcima ostavljena velika sloboda oko formiranja cene pa ukoliko se ne cenkate ne može znati koja je realna cena po kojoj bi vam to što tražite prodali. Najbolje je da dođete sa odličnim predznanjem šta koliko košta i budete oprezni jer iako imate garanciju ne verujem da će vam se isplatiit da predjete toliko dalek put zbog nje. Jedino razočaranje predstavlja činjenica da vlasti dozvoljavaju pogađanje oko cena prilikom kupovine tehničke robe po kojoj je Singapur širom sveta poznat. O ne Egipat again! Hladnokrvno lice prodavca i njegova staloženost suprotnost čista.
Noć se spustila na grad. Prodavnice se zatvaraju i mi pravimo poslednje noćne korake po ovom gradu ove godine. Put nas vraća ka našem hotelu . Pakovanje i ukrcavanje na sledeći let koji nas vodi još južnije.

Dizniled sa smrtnom kaznom

Uređenost grada rezultat je mera sankcija koje se svakodnevno sprovode pa je stoga Singapur prepoznatljiv još po jednom nadimku - Diznilend sa smtnom kaznom. Ovde ćete se susreti za najneobičnijim kaznama. Npr prodaja žvaka je bila zabranjena pa su je kasnije dozvolili ali isključivo u apotekama uz l.k. stoga je i dalje ostala zabrana bacanja žvake, kao i  pikavaca na ulici za koju je predviđena kazna novčana plus nedelju dana čišćenja ulice.. Zatim prelazak van pešačkog - mesec dana rada,  kazna za nepuštanje vode u WCu, za prekoracenje vize predviđena je kazna šibanja a za trgovinu drogom vešanjeDrakoske mere za narušavanje čistoće javnog reda i mira sastavni su deo života u ovom gradu pa vi sami birate kako ćete živeti.

Feng Shui kao način života

Feng Shui je osnov svega. To možete primetiti čim izađete iz aviona i zakoračite na aerodromsko tlo. Svaki deo prostora (unutrašnjeg ili spoljašnjeg ) uređen je tako da prija i oku i osećaju. Svaka prostorija hotel, kvart, park odiše chi energijom pa gledajući sa velikog singapurskog točka panoramu grada stiče se utisak da je ceo grad jedan vešt feng shui projekat. Unutar javnih objekata često ćete naiči na zelene oaze, mala jezera sa ukrasnim ribama, fontane  sa klupicama za odmor na kojima možete provesti vremena koliko želite ili koliko vam je potrebno da upijete pozitivnu energiju iz vašeg okruženja. Kao što postoje solarni punjači za električne uređaje na javnim mestima tako i ta mesta dopunjavaju naše telo pozitivnom energijom. 
Za one koji ne znaju feng shui je stara kineska disciplina uređenja prostora koja obećava uspeh u ljubavi, karijeri, bogatstvo i dobro zdravlje ako se držite nekih njenih principa. U Singapuru ljudi shvataju tu veštinu veoma ozbiljno pa se čak i velike korporacije obraćaju ekspertima za feng shui za planiranje poslovne strategije kao i za unutrašnju dekoraciju poslovnog prostora.
_________________________________________________________________

Kad kažem Singapur pomislim na:

There is society, where none intrudes,
By the deep sea, and music in its roar:
I love not man the less, but Nature more,
Let us permit nature to have her way.  
She understands her business better than we do.  
(Michel de Montaigne)

- Spoj prirode i gradskog načina života - priroda u gradu ili grad u prirodi?
- Čistoću: Najčistiji grad na svetu! 
Harmoniju: Na malom prostoru skladno žive razni narodi  sa najmanjom stopom kriminala. Knjiški primer utopijske vrste multikulturalizma.

 "Singapore is a pluralistic society with people having different tastes, values and beliefs. Rather than shaping our public spaces based on the lowest common denominator of our diversity, it is better to develop Singapore such that there is a space for all."
- Trgovinu: Ne prozvodi ništa a u njemu možete naći svašta. Jedna od najvećih luka na svetu gde svakih 5min uplovljava jedan prekookeanski teretni brod. Pored Hong Konga, Južne Koreje i Tajvana, Singapur je jedan od Četiri Azijska Tigra i četvrta je najveća devizna berza na svetu posle Londona, Njujorka i Tokija.
- Grad je MULTI u svakom pogledu: multifunkcionalan, (bankarski centar Azije, najbolji azijski aerodrom, druga pomorska luka Azije, veliki trgovonski centar...), multikulturan ali tako da se u njemu kulture dopunjavaju a ne sukobljavaju, multinacionalan....
Jednom rečju....
UNIKATAN u svakom pogledu!
_________________________________________________________________
Ugledasmo naš let na velikom ekranu i krenusmo ka Terminalu 3, sa koga poleće avion za ostrvo Bali. Videli smo uglavnom sve što smo želeli za ovo kratko vreme. Možda nam je malčice žao što nismo stigli da obiđemo najveći zoo vrt na otvorenom sa ponoćnim safarijem kada oko vas slobodne šetaju kojekave živuljke. Kažu da je jedan od najlepših ali s obzirom da u ovom gradu možete pronaći mnogo toga sa prefiksom NAJ teško da se sve može sagledati u jednom dahu. Razlog više da dođemo ponovo. Polećemo...naručujem koktel Singapore Sling i opraštam se sa Singapurom.  Već smo u avionu zaspali, nastavljajući spavanje u hotelu na Baliju (koje je bilo naša sledeća destinacija) dok nas menadžer hotela nije probudio zabrinut za naše zdravlje posle skoro 20h spavanja. " Došao sam da proverim da li ste dobro pošto vas nismo videli skoro ceo dan", uz prijatan osmeh probudio nas je glas menadžera. Nismo se pravdali samo smo rekli da dolazimo iz Singapura :)

Stokholm – zelena Venecija severa


“Stockholm in my heart let me praise you now. Aged in youthful greenery, city of the Islands, that's you! Of the cities I know in the world you are the city with everything.  Thanks to the love of Mälaren for the sea, a mix of sweetness and saltiness.”
                                             (“Stockholm i mitt hjärta”  - “Stokholm u mom srcu”)


Venice of the north”, prelepa prestonica Švedske, a mixture of sweetness and saltiness, približava vas prirodi otkrivajući vam čari modernog “grada između mostova”.


Jednog vedrog vikenda u oktobru odlučili smo da zavirimo u grad čiji je centar smešten na 14 ostrva,  grad koji je dobio (i zaslužio) titulu Evropske zelene prestonice, grad koji odlučuje o dobitnicima Nobelove nagrade, grad koji voli svoju kraljevsku porodicu, grad koji je nedovoljno mali za ne tako brojno stanovništvo, gde se bez gužve 30% saobraćaja odvija na vodi, gde su u modi crne pravougaone naočare i starke, jednom rečju grad koji osvaja svojom raznolikošću.

Stock – holm! Prvi deo reči Stokholm na švedskom znači drvo, mada može biti povezano i sa značenjem stare nemačke reči (stock) što znači utvrđenje. Drugi deo reči (holm) znači ostrvce i smatra se da se odnosi na ostrvce Helgeandsholmen u centralnom Stokholmu. Nekada je Stokholm bio grad drvenih kuća jer su se oko grada nalazile velike šume. Nakon šest požara u XVIII veku, Stokholm, što na švedskom dakle znači ,,Ostrvo od drva'' je ponovo izgrađen i to sav od granita.
Uživajući u ostrvskom drvenom utvrđenju  “stokholmovali smo” i doživeli  nešto, što bi naš “švedski drug” rekao “..što vam neće promeniti život” ali činjenica je da jeste. Nije nas promenilo ali obogaćujući naše životno iskustvo obogatilo je i naš život i na taj način ga i u određenoj meri i promenilo.


V O D A kao dominatan element života prestonice.


Prvi utisak posebnosti po izlasku iz aerodromske zgrade bio je sistem koji savršeno funkcioniše i ljudi koji pričaju engleski tako da se za trenutak zapitate da li im je to maternji. Prešli smo jedan od mostova na ulasku u grad. Hladna noć i savršeno osvetljenje zgrada na vodi. Uređenih i izgrađenih tako da imate utisak kao da plivaju na vodi. “Lepo mesto za živeti” – pomislih.


Glavni grad Švedske sa oko 1.25 milona stanovnika nalazi se na istočnoj obali države na dodiru jezera Melaren i Baltičkog mora. Kao grad, Stokholm se prvi put pominje 1252. godine, izgrađen je na mestu na kom je zbog velike strateške važnosti tokom srednjeg veka jer je tako mogao da štiti ulaz u sistem jezera koja se nalaze u unutrašnjosti zemlje. Nakon nekoliko godina konflikta sa Dancima, grad oslobadja Gustav I Vasa 1523. i tada postaje prestonica Švedske.


U Stokholmu," Veneciji severa, " voda daje dodatni šarm ovom već zanosnom gradu. Najveći teniski šampion Švedske , Bjorn Borg kaže: "Švedska je okružen vodom , pa iako su dalja od obale naša jezera i reke su dominantna karakteristika pejzaža. Živim izvan Stokholma i  kada imam poslovni sastanak u gradu često uzmem brod i odem do grada.” 

Pored toga što možete videti brodove prepune ljudi, oni koji su ostali na kopnu kao da teže da budu što bliži vodi kako bi uživajući izvukli iz nje neiscrpnu pozitivni energiju koju ona nesebično daje svom gradu. Tako da se može primetiti da su parkovi i šetališta puni ljudi koji upijaju poslednje zrake jesenjeg sunca gledajući u vodu.


Stokholmski arhipelag - morski svet sa više od 24.000 ostrva, ostrvaca i hridi, od kojih je samo 1.000 nastanjeno, spade u jedan od najvećih arhipelaga na svetu. Stoga je krstarenje svakako nešto što ne treba propustiti u ovom ,,gradu izmedju mostova''.


V A T R Aenergija koja pali.


Stokholm je grad širokih ulica i zgrada izgradjenih od belog granita, crvenih cigli ili kamena i to u jednostavnom stilu, što gradu daje izgled čistoće i mira. Ovaj stil u arhitekturi, poznat kao Švedska moderna, je razvijen u XX veku. Švedski graditelji su odbacili tradicionalne stilove i okrenuli se jednostavnom dizajnu. Najslavnija građevina je pravougaona zgrada Opštine Stadshuset  izgrađena od cigala boje vina što je prepoznatljiva boja grada. Skoro osam miliona tradicionalne tamno crvene cigle koriščeno je u izgradnji koja je trajala 12godina. U njoj se svake godine održava banket oko dodele Nobelovih nagrada i u njenom restoranu možete naručiti hranu sa menija iz bilo koje godine dodele Nobelove nagrade. To je svakako i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Stokholmu.


Srce ove prestonice koje će u vama zapaliti plamen i totalno vas opčiniti je Gamla Stan, stari deo grada u kome se nalazi jedna od najvećih kraljevskih palata na svetu, Kungliga Slottet. Kaldrmisane ulice vode do kraljevske katedrale, Storkyrkan, i trga Stortorget  gde se nalazi i muzej posvećen dobitnicima Nobelove nagrade. Ovaj trg vas vraća u period procvata imperijalne Švedske u 17 veku i najzanimljivija zgrada na zapadnoj strani trga je zgrada sa crvenom fasadom Schantzka huset , izgrađena 1650. godine i ukrašena likovima rimskih vojnika. Ispred zgrade se nalaze kafici u kojima možete probati pored kafe I chai latte (što preporučujem) i švedske poslastice umotani u ćebe ukoliko se odlučili da sedite u bašti na samom trgu.


Stari grad , lavirint uskih ulica sa 750 godina istorije , sagrađen je oko 13. veka i jedan je od najstarijih starih gradova u Švedskoj. Ovo mesto predstavlja srce Stokholma, mesto gde je nestao i odakle je počeo da se širi prema arhipelagu. Kao što sam ranije pomenula nekada je Stokholm bio grad drvenih kuća pa je i ovaj čitav deo grada bio takav dok požari nisu uticali na to da se drvene kuće mogu videti samo u Skansen muzeju.

A šta je zapalilo naše stomake? Probali smo: gravad lax (marinirani losos), morotskaka tradicionalnu pitu od šargarepe, brända mandlar-pečene bademe, chai latte-čaj kao kafa, dimljeno meso od losa, kantareller pečurke...Sve je bilo mmmmmm....
Zbog imigracije, grad ima puno restorana sa različitim vrstama hrane iz svih krajeva sveta kao što su amerčka, azijska, italijanska, turska, francuska, grčka, skandinavska, španska... 


Z E M LJ A i šetnja po njoj.
Djurgarden, moje omiljeno ostrvo, nekadašnje  kraljevsko lovište (djur inače znači životinja a garden bašta), ostrvo-park, gde možete pešačiti, voziti bicikl i izležavati se, je još jedno od zelenilom ispunjenih ostrva koje je nalakše obići biciklom, a gotovo ceo dan možete da provedete u Skansenu, svojevrsnom muzeju na otvorenom koji najbolje oslikava  švedske običaje i tradiciju. U Vasamuseet-u je izložena kolekcija arheoloških eksponata sa dna mora koja svedoči o pomorskom životu nekadašnjih stanovnika. Muzej je podignut oko spektakularno očuvanog 69 metara dugog ratnog broda, koji je karijeru završio u gradskoj luci na svom prvom putovanju 1628. godine u Stokholmu. To je nešto što se svakako mora videti. Treba pomenuti da pored dva pomenuta muzeja Stokholm ih ima još mnog i spada među gradove koji se mogu ponositi sa svojim muzejima kojih ima oko 100.












Skansenu, najvećem otvorenom muzeju na svetu, koji je mene osvojio, možete videti originalne građevine i kuće iz svih krajeva Švedske. Laganom šetnjom možete prolaziti iz epohe u epohu upoznajući se tradicionalnim životom Švedske. Zaposleni u muzeju obučeni su u tradicionalne švedske nošnje i ponašaju se kao da zaista pripadaju tom periodu, tako da na trenutke imate osećaj kao da putujete kroz vreme. Možete zaviriti u staru pekaru i probati pecivo koje se ispred vas pravi, u zanatske radionice, gledati duvače stakla, ući u staru štampariju, industrijski kvart , plantažu duvana, najstariju zgradu iz XIV veka, zatim crkvu i Zvonik, jedan od najviših u Švedskoj.

I na kraju turu možete zaokružiti obilaskom zoo vrta gde možete videti životinje na koje možete naleteti samo u Švedskoj. Na neke možete naleteti u prirodi a na neke ne daj bože I na putu ako vozite auto neprilagodjenom brzinom i prođete pored znaka na kom je nacrtan los u crvenom trouglu usporite možda je sad baš negde tu u šumi pored koje prolazite.

V A Z D U H u kom i ptice uživaju.

Stokholm i njegova ostrva najbolje se mogu sagledati iz ptičje perspektive - i to iz gondole Skyview koja je postavljena na visini od 130 metara. Naime, dvadesetominutna vožnja po vrhu najveće sferične zgrade na svetu, podrayumeva dve staklene gondole koje vas voze  po šinama na visinu od 130 metara, na vrh zgrade Ericsson Globe Arena. 

Na stokholmskom nebu pojavile su se i zvezde iz različitih sfera društvenog života kao što su: Abba, Ingrid Bergman, Eagle-Eye Cherry, Greta Garbo, Bjorn Borg, Roxette..






Svakako je jedna od najznačajnih ličnosti švedski hemičar, pronalazač, filantrop, pacifista, kosmopolita i industrijalac – Alfred Nobel. Iako je pronašao dinamit sebe je nazivao dobročiniteljem čovečanstva. Nobel je bio zaprepašten i šokiran načinom na koji je svijet upotrebljavao njegov izum  i u toj činjenici leži razlog njegove odluke o osnivanju fonda iz kojeg bi se dodjeljivale nagrade najzaslužnijima, onima koji svojim sposobnostima najviše doprinose čovečanstvu. Njegovo bogatstvo je bilo ogromno I veliki deo je ostavljen Fondu za dodeljivanje nagrada. Njegovi pronalasci su bili raznovrsni I jedan elemenet sa rednim brojem 102 je dobio ime po njemu nobelijum. Četiri godine nakon njegove smrti, 1900. godine utemeljena je Nobelova nagrada, a 1901. godine dodijeljene su prve nagrade za fiziku, hemiju, medicinu, književnost i mir. Nagrade se dodjeljuju jednom godišnje na svečanosti koji se održava po pravilu 10. decembra – dana kada je Nobel preminuo. Nobelova nagrada je najprestižnija nagrada koju može dobiti ljudsko biće!

Kroz četiri osnovna elementa u grčkoj misli vatru, zemlju, vazduh i vodu dočarala sam vam moj pogled na “grad između mostova”. Ti elementi su u antičkoj filozofiji,predstavljali elemente kosmosa od kojih se sve stvari sastoje a u mom blogu suštinski doživljaj velikog grada na severu očima i čulima malog bića sa juga ;)

Z E L E N O kao ponos.


Stokholm je proglašen za prvu Zelenu prestonicu u Evropi 2010 od strane  Evropske komisije koja svake godine dodeljuje nagradu gradovima u kojima se urbani život odvija u skladu sa prirodom. Ono što se ocenjival bilo je: opšti uvid u klimatske promene, lokalni transport , javne zelene površine , kvaliteta vazduha, buke, otpada, potrošnju vode , prečišćavanje otpadnih voda , održivog korišćenja zemljišta , biodiverziteta i upravljanja životnom sredinom.Osim što je u gradu značajno smanjena buka i emisija ugljen dioksida, u glavnom gradu Švedske 95 odsto stanovništva živi na manje od 300 metara od zelenih površina. Skoro potpuno odsustvo teške industrije čini Stokholm jedan od najčistijih svetskih metropola. Fascinatno je da Stockholm odavno pokazuje brigu za životnu sredinu. Trenutni ekološki program je peti od kada je prvi pokrenut sredinom 1970.tih.


Nismo bili ni svesni a postali smo taoci ovog divnog grada. Bilo nam je teško da se od njega oprostimo, nekako smo se zbižili. Ukrao nas je jednog vedrog oktobarskog vikenda i postali smo njegovi taoci a on naš otmičar. Neki to psihičko stanje zovu Stokholmski sindrom a ja ću samo reći da sam poželela dok smo napuštali stokholmski aerodrom da opet budem zarobljena na taj način.